недеља, 13. март 2011.

Korčula

Uvek ću se povući ako je.....

Gledala sam noćas Poršu i Elen kod Opre, tri sjajne uspešne i neodoljive žene. Ali, ipak ovog puta, želim da izdvojim njih jedinstvene dve i tako slatke, da sam "smlatila", Toblerone sve u šesnaest, dok sam ih gledala i slušala. Moram nešto grickati, kad ne mogu.... Od zaljubljenih pogleda, do sklada izgovorenih reči, Porša i Elen dve vile. Valjda je svima kristalno jasno, kako ih ugledate, znate o čemu se tu i kako radi. Nisu tu potrebne suvišne reči, to je to. Ne znam šta da kažem a, da to već neko pre mene nije kazao. Možda, da je njihova ljubav toliko snažna da postaje nedodirljiva, čak i za najzagriženije homofobe i licemere. Međutim, krenuću u novi izazov i ponovo ću pobiti glupa pravila i nametnute tabue. Poznato je da kršim pravila, takva sam i zbog toga, nemam baš nekih većih problema. Naprotiv, više me vole i cene, jer u tim kršenjima ostajem džentlmen do kraja a, to je danas retkost, kao da živim u doba dinosaurusa. I, što sam mudrija (čitaj: luđa), sve više shvatam da je mnogo lepše voleti i pružati nežnost. Pametne su Porša i Elen, puca njima prsluk zbog razlike u godinama! Žive, uživaju, vole se i svima stavljaju do znanja svojim ponašanjem, da su u najiskrenijoj prijateljskoj i ljubavnoj vezi. Gledam ih, uživam i grickam drugu Tobleronu a, onda se setim svih gluposti + i - toliko i toliko godina, da bi veza bila uspešna?! Možeš misliti, znači ljubavnu vezu čine godine a, ne dve osobe koje se vole. Godine su bitne, čuj godine dolaze, proždiru nas i uništavaju ili mogu uništiti vezu! Ha, trla baba lan da joj prođe dan...


E, pa kad su toliko godine bitne, hajde malo na tu temu. Dakle, 15. marta, ću lično glavom i dupetom napuniti 13. godina, pardon 49. godina!!! Molim?! Drage moje, niste vi mene videle a, još uvek ni upoznale. U mom slučaju, to je samo broj, kao i svaki drugi broj. A, sad ću vam to i dokazati kroz sledeću priču. Prošlog leta sam išla na Korčulu (ostrva obožavam), kao i uvek ostala sam mesec dana, da uživam sa svojim prijateljima. Kužnem drugi dan ribu, uh... Strava, samo se smeška i koketira, starija od mene (kasnije sam saznala 6 godina), mislim se sad il' nikad. I, normalno (mlada, luda i puna energije), to sam ja. Kad majka rodi nepopravljivog skota, još uvek se sve odnosi na mene, skujem pakleni plan! Vidim, skaču muškarci sa jedne stene, jedno desetak metara visine (moji nisu skakali, oni su bili ispod suncobrana), krenem i ja, to na mene liči! Skakala sam, prevrtala se u vazduhu (21-nu godinu vežbam jogu), ronila, sve stilove demonstrirala, polomila se i izlomila a, ona samo guta, uh..... Na kraju, da začinim krenem i sa akrobacijama u vazduhu, tu kad nisam najebala jedno veče. Hvala bogu, na fantastičnom genetskom materijalu i što sam sportski aktivna, inače moglo je svašta tu da bude. Laganice prolazim, kao da mi je tu negde oko 36-37 godina, i ko to ne zna ne može da veruje kad me vidi (kus peto pile doveka), kao što nikad ne mogu da pogode u kom sam horoskopskom znaku rođena. Elem, konačno ona definitivno pada samo da je pridržim. Ali, u isto vreme i jedna devojka, koja je poprilično mlađa od mene (a, bila je sa nama u istom društvu od prvog dana), isto hoće da padne, mislim u naručje a, meni debilu sve treba crtati! Na sve to oduševim i muški deo populacije kao i njihove žene sa sve decom. Jer, po mom običaju, svirala sam i gitaru i pevala, pa smo roštiljali, išli na noćna kupanja, kad se tome doda i ronilačka oprema, onda ste drage moje u gadnom sosu, verujte! Grupne vežbe joge svako jutro i veče... Shvatim, da sam u velikom sranju a, to nisam ni htela ni želela! Kao da me vremeplov, vratio u srednju školu i da sam na ekskurziji. E, baš tako, ali je bila opuštena i prava prijateljska atmosfera, to priznajem i svima je prijala. Dobro, mislim sad ne baš svima...


Vidim odneo vrag šalu, i da tu može biti seksa, ali onog u kojem ću garant najebati! Smislim ponovo plan, fino kulturno i da stavim do znanja obema, mislim znate već šta... Tako dođem na suludu ideju, koju naravno i realizujem, sutradan. Uh, jedva sam čekala da svane! Nikom ništa nije bilo sumnjivo a, i zašto bi? Nisam bila ni nervozna ni nesigurna a, već su svi uklavirili da sam psiho-fizički u izvrsnoj formi, tako da to sve krenu kao podmazano. Popenjem se na stenu, bila sam sama (više puta duboko udahnem), ali osmotrim da se skoro svi mazuckaju kremicama i pričaju na obali a, njih troje pliva ali nedaleko od obale. Ponovo duboko udahnem i pravac skok kao strela u morsku vodu. Naravno, skot (odnosi se na mene), nastavim da ronim a, mogu dugo da ostanem pod vodom tako, prilično dugo čak neprijatno dugo. I, tog jutra sam preterala, ne, ne, sve je bilo u redu, što se tiče mene. Ali, je na obali nastupila panika a, ovih troje nesretnika je odmah krenulo da pliva prema mestu skoka. Joj, kad sam konačno izronila a, njih troje iza mene stigli skoro do stene. Na obali, haos kad su me ugledali skidali su sve sa nebesa i to po spisku, sem nje. Ona je onako mlada, trčala kroz vodu dok je mogla a, zatim doplivala do mene i poljubila me.


Ćutala sam, bila sam manja od makovog zrna, ali ona zbog koje sam sve to i uradila nije htela da priča, bila je besna i odjebala me samo tako, kao suvu šljivu. E, ali mlađa je ostala i bila tu pored mene i posle smo zajedno skakale. Uvek me držala za ruku, jer se plašila i uvek smo skakale na noge, nisam želela da rizikujem zbog nje. Toliko o godinama i odmah da vam otkrijem mlađa je od mene 16 godina. Nas tri smo i dalje u kontaktu, i znam da će se slatko smejati kad ovo budu čitale. Što je najveći fazon njih dve su u vezi, dakle još jednom, toliko o godinama!!! Idemo dalje... Uostalom, to ste drage moje mogle i da pretpostavite, jer već znate da sam pomalo šeprtljasto-trapava i da mi treba malo više vremena.


A, sad još jedna predrasuda (mada, mislim da ima više veze povređen ponos i to da niko ne voli da bude ostavljen), dakle raskid.... Ko koga, zbog koga, zašto, kako, šta to bi, zbog čega, šta ti misliš??? Uvek i uvek ću biti džentlmen, pokrivam je, dajem joj jaknu, duks, džemper mada, je i meni hladno, ali... Ustupam mesto trudnicama, deci, starijim osobama, pažljiva sam, učtiva, nežna i šta još nepopravljiva iskrena šarmantna budala. Tako mi i treba!!! Kad malo bolje razmislim i jesam dinosaurus izumrla vrsta, zar ne? Šta sad, zaljubile su se, odlazi, napušta. Bile su u tim drugim vezama manje-više srećne, sve je to život. Ali, nijedna se nije vratila... Nije ni njima, ni meni bilo lako. Samo znam da nisam molila, klečala, mrzela, ali sam ostajala da vrištim, urlam i njištim. Plačem a, ne znam da plačem kao sav normalan svet, kad plačem, plačem da narednih 100 godina nemam suza više. Uvek sam se povlačila, jer sam znala da su zaljubljene. Povlačila sam se i uvek ću se povući, ako je moja bivša devojka izabrala bolju u svakom smislu devojku ili ženu od mene. Uvek......... Toliko o ponosu i ljubavi i sad recite da nisam izumrla vrsta. 
 
Piše: Tatjana Verle

2 коментара:

  1. Od nedavno redovno citam Vase pesme i kratke price. Laik sam kad je u pitanju knjizevnost, zelim samo da kazem da me uvek dirne Vasa iskrenost i zabave Vasi samokriticni komentari, koje uvek uzimam sa rezervom imajuci na umu da samo ljudi prefinjenog duha imaju moc da se nasale na svoj racun.
    Radujem se svakom novom postu.
    Hvala Vam.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala najlepše M, nadam se da ću moći održati tempo a, i reputaciju šeprtlje. Uvek podrška i čitalački pozivitizam, utiče na kreativnost bar, moju. Nisam sujetna, ali prija, to govori da smo svi isti, samo jedni pišu a drugi čitaju. Dva lepa i veoma ozbiljna posla. Hvala M.

    ОдговориИзбриши