недеља, 20. фебруар 2011.

Žena koja voli žene


- Znamo se 40 godina, sve sam ih upoznao, bio hiljadu puta sa vama, ali kako ste vi (mislio je na sve veze), prolazile kroz sve to? Ti si netipična osoba za većinu ukalupljenih i zaularenih, ali si često i za mene enigma?! Samo da ne bi došlo do zabune, period koji sledi je od moje 23-će do 42-ge godine života.

Naravno da nisam enigma, samo je malo popio i bio umoran, ali sam zato morala sve arhivirano iz svoje glave da otkucam a to me žestoko uznemirilo. Zašto sam ih sve volela i kako? Samo sam slušala svoje srce a bilo je nepogrešivo. Bile su od mene i starije, i mlađe, neke ozbiljnije a neke lucidnije. Bile smo pre svega prijateljice, koje su jedna drugu razumele, nikad nismo ugrožavale onoj drugoj autonomiju. Dogovarale se o svemu i imale savršenu komunikaciju, bile smo iskrene i otvorene za svaku vrstu razgovora. To su bili naši temelji! Znala je nekad da bude ćutljiva, mazna a već sledećeg trenutka da priča satima, uvek sam je slušala pažljivo i obraćala pažnju na detalje koji je nerviraju. Znala je da vozi kola i da se svađa sa drugim vozačima iz samo njoj znanog razloga. Onda uzimam volan i smirujem a nju smirivati sam obožavala, bila je predivna u tim situacijama. Kod kumova smo toliko u strasti, zatresle trešnju da je pukla grana na kojoj smo "sedele". Kad sam vozila bilo koju od njih na motoru, vrlo čvrsto ali i "bezobrazno" su znale da se drže za mene. Ako je neka žurka, jedna od njih je obavezno, stavljala ruke na moja leđa i potom krstarila nežnim pokretima, stavljajući do znanja da sam zabranjena teritorija. Sve su znale da se postave, izuzetno diplomatski između mene i "potencijalne opasnosti". Nikad mi to nije zasmetalo, kao što mi nije smetalo ni jogunasto ponašanje ili gunđanje zbog nekih nevažnih stvari. Imala sam svoje momente u kojima sam posebno uživala a ponavljali su se svakog meseca. Melanholične, sve ih boli, nervozne, malo bi i da se prepiru ali onda se sve završi sedanjem u moje krilo a onda nastupam ja. Kako sam naučila da izbegavam bolna mesta, kako sam onda naučila sve nijanse nežnosti, kako sam ih samo mazila, dodirivala, milovala... Kako se onda sve to posle izvesnog vremena pretvori u nezaboravne i naizmenične orgazme. Znala sam tačno šta želi kad pruži ruke, dok divlja oslobođena stida i srama a pored nje kao da sam bačena niz Nijagarine vodopade, čekam da se njeno telo opusti i da me na najčudniji način ščepa njena ljubavna strast. Uvek je bilo drukčije, imale smo postavljene granice i to smo sve poštovale. Pogledima smo razgovarale, nije bilo bitno koja će od nas rečenicu započeti ili završiti. Tačno sam znala, kad je potrebno da popustim ali znale su i one. Jedna od njih je sebe odavala nemoguće nežnim pogledom i načinom na koji prilazi, bilo je svejedno koja će kojoj u tom trenutku raširiti noge. Obožavala sam sve da ih zabavljam i zasmejavam, ali ako ih savlada tuga, neka sumnja ili problem, odmah sam reagovala jer nisam dozvoljavala da pate. Dok ovo kucam i posle toliko godina osećam naše mirise ljubavi, zar je onda potrebno bilo koje pitanje, bilo kome... Ništa im nikad nisam obećala, zato su me sve tri i napustile, uslovno rečeno jer nije baš tako.

Posle zaljubljenosti, uvek je dolazila ljubav, svaku sam volela više od prethodne, svaku sam želela više od prethodne, svakoj sam davala sebe i nisam ništa tražila..... Svaka je imala svoje krunsko mesto u mom životu. Godine prolaze one ostaju u sećanju kao žene koje sam tada volela i obožavala. Sve scene a bilo je mnogo, javljaju se sada vrlo živopisno, imam utisak da su tu pored mene. Bile su drage, jedinstvene, nežne, zaljubljene, duhovite, na momente nemoguće, neodoljive, strpljive, svoje i moje.

Danas postoje druge takođe drage, divne, nežne, jedinstvene,strpljive, neodoljive, zaljubljene, duhovite, jogunaste, mirne, tople, talentovane, prepametne, svoje.... Sve one tragaju, sve se one zaljubljuju, čekaju, žele kao i ja. Sve imamo svoje ljubavne prošlosti, koje su bile u jednom vremenu i trajale. Ponoviti sve to ponovo, sa ženom koju žena voli i želi, i to govorom tišine, sreće i pogledima punim zadovoljstva i ushićenja, ako to nije ljubav onda stvarno ne znam šta se može nazvati ljubavlju i potpunim predavanjem žene koja voli ženu!
                   
Spava moj gej prijatelj i ne zna šta radim, kad bi se kojim slučajem probudio i uklavirio šta je uradio posle toliko godina prijateljstva, odgovor bi sigurno bio netipična si, ali tako tipično za njega. Varljivoj zimi a može i ranom proleću se nisam nadala, ali duboko verujem u sebi da je ipak počelo. Šta!? Polako, ide nam u susret i mart a on zna biti vrlo tipičan. 

Piše: Tatjana Verle
                     

Нема коментара:

Постави коментар