петак, 4. март 2011.

Ona mala proždire pogledom

Samo koga od nas 6-ro, pomislih u sebi. Svi smo joj uzvratili osmehom, koliko sam mogla da primetim. Sigurno smo joj simpatični ili je možda ovde prvi put a preko puta sede "stari prevejani vukovi". Ako ponovo krene, onda neka to uradi malo konkretnije. Mislim se nešto ili da je preduhitrim. I, dok sam mislila ona je "radila". Ponovo se pogledom ustremi ali ovaj put vrlo direktno. Odmah sam joj uzvratila jednim dugim pogledom, zatim osmehom i sigurna sam nesvesnim kratkim dizanjem obrva. Ostali me pogledaše radoznalo i ljubopitljivo, ali sve se završi na tome. Kao da ne znam, da uvek može naleteti neka devojka koja će me privući i zainteresovati. Uvek postoji onaj naš i samo naš tip devojke, na koji sigurno padamo a onda počinjemo da lebdimo. Ona to nešto poseduje a na to nešto uvek se navučem. Bilo bi idealno kad bi se uvek to i realizovalo ali to je već druga priča. Očigledno da nije sama, što se posle ispostavi kao tačno. Kasnije smo se upoznali sa njom i njenom devojkom sedeli smo zajedno i lepo se ispričali. Nisam baš za neke podele i kalupe ali njih dve su tipičan primer femme-butch veze. Dobro, večeras butch devojke preovlađuju a među njima sam.

Eto, zašto me svi stalno grde, sad kad malo bolje razmislim apsolutno su u pravu. Ovo se ne bi desilo, da sam kojim slučajem hotovala. Koliko nas tako naleti i mislimo ha, super. Posle izvesnog vremena se pojavljuje njena devojka i mi se možemo samo uhvatiti za ludu glavu. Prvo ću morati da kuckam, ali znam da kuckam ženi iste seksualne orijentacije, znači nema greške. Posle dužeg kuckanja se uvek klikne i to je to. Možda, bolja varijanta za mene jer je nekad mnogo lakše napisati nego kazati. Znam, malo da se zapetljam a to mogu izbeći dok kuckam. Posle kad je vidim, to kod mene ide kao ladna voda jer ona već sve zna. Mada, dešavalo se da i kad nešto napišem napravim s..... Priznajem, očigledno da svi oko mene bolje i pametnije rasuđuju o ovom tehnološkom napretku. Mene nije fascinirao jer sobom nosi neviđenu otuđenost. Ali šta vredi i od romantičnog flertovanja i od otežalih kapaka od istog, kad se na kraju ispostavi da su njih dve. Poslušaću savet prijatelja, ubaciću neograničenu količinu smajlija i baciti se u osvajačku akciju.

Odmah su graknuli da će oni napraviti profil (kao da to ne znam), oni će fotografisati (uče koku kako se nose jaja), ma oni će sve... Mislim se nešto, dobro je kad nisu stigli do prvog dejta, bilo bi ne možeš bez nas! I, tako legnem na rudu i obećam a kad obećam i ispunim obećanje. Shvatim da je bezbolnija, možda i brža varijanta upoznavanja ali sigurno nije romantičnija i po meni još mnogo što-šta. Taj prvi korak uh, kako sam ga uvek rastezala, valjda što je najlepši deo početak pre početka. Obe, svesne svojih osećanja ali prisutno je još uvek ono slatko i namerno rastezanje, puno strasti, zaljubljenosti i opijenosti. Ko će napraviti prvi korak? A, već ga naizmenično nesvesno pravimo dvosmislenim rečenicama, dugim pogledima, dodirima i neograničenim količinama naprasnog smeha. Kad se još uvek ne zna, koja je meta a koja strelac što odapinje strelu. Zar je i bitno koja će napraviti "prvi" korak on je već davno napravljen, kad usledi poljubac sve se menja i počinjemo... Onda nastupaju najstrasniji trenuci zaljubljenosti, tu je koncentrisana sva vatra i požuda a kad će i da bukne, ako ne tad na samom početku. Ostalo je već manje-više poznato i slično kod svih nas.

Piše: Tatjana Verle

Нема коментара:

Постави коментар