среда, 22. децембар 2010.

Ko se boji žena još?

Koga to žene "ugrožavaju", čini da se (čitaj sigurno), žene sve više i više, povlače, odvlače i ostavljaju na marginalnoj društvenoj lestvici. Skoro da je svaka žena, zatečena svojim kloniranim životom, koji je nasledila a koje su zakuvale majke, bake ili drage im tetke. Bum, koji se dešava svakodnevno, usled nehumanog, brzog, surovog i nadasve života punog virtuelnog egoizma i bez emocija, čini žene duboko nezadovoljnim osobama. Pritiska ih i stavlja u klasični patrijarhalni položaj, u kome se klima glavom, sklanja, ćuti, kiselo smeška, radi, kuva, svašta i još ponešto a sve zbog lažne "uljuljkane" svesti da je bolje i sigurnije biti uz većinu, jer tako se "KVALITETNIJE I ZAGARANTOVANO DEPRESIVNIJE ŽIVI"!!! One sve prećutno odobravaju gutajući često knedle, jer se povlače pred bezobzirnijima, bezobraznijima, drskijima i glupljim "jačim polom". Podrazumeva se da ima dobru životnu ulogu, koja je baš pisana specijalno za nju i dobijena je rođenjem, bilo bi vrlo "glupo i loše", ako na tu ulogu ne bi pristala. Možda dobije na nivou MZ, Oskar za upropašćeni život!!! Počinjem da sumnjam u dobronamernost partnerskih odnosa, u sve psihološke, sociološke i antropološke statistike...... Često nas sve guraju namerno u geto ili stavljaju mimo naše volje u grupe, a to su vrlo sumnjivi pokazatelji i česte varke u koji nas opisuju i određuju brojevi. Žao mi je nisam broj, imam svoje ime i prezime i dajem sve od sebe, da svako u istom pravu uživa. PRIMER - Šetaju se žena i muškarac i drže se za ruke. Prva grupa će reći: "Ljubav cveta, mnogo se vole"; Druga grupa će reći: "Šta, drže se za ruke, da se ne bi pohvatali za guše"!!! Takvih primera o neravnopravnosti ima mnogo i na svakom koraku. Na političkoj sceni, tek po neka žena proleti a da zbilja ima funkciju i odgovornost za istu.... Muški političari vladaju i to je za njih majka priroda obezbedila doživotno! Kod mene to ne može da prođe, nosim bokserice i u njima se veoma prijatno osećam. Žene, ugrožavaju same sebe, zbog nedostatka snage da se nose bujicom nepravde, diskriminacije i licemerja. Trebalo bi da se svemu tome žestoko usprotivite i da se borite protiv bilo koje kontrole, jer to uništava poverenje, poštovanje, podršku, ljubav i razumevanje. Ne mogu da shvatim, da vas smišljeno u sve to perfidnim igrama uvlače muškarci, uvek pozivajući se na isprobanim tradicionalnim vrednostima patrijarhalnog vaspitanja!!!!!!! Sve to kasnije prenosite na svoju decu i evo je nova generacija, nesrećnih i nezadovoljnih klonova. Kao što rekoh "bezobrazno", odbijam da živim život, koji je neko od mojih predaka ostavio ili nametnuo. Svako bi trebalo da u svom životu bude svoj - to znači imati dovoljno hrabrosti i volje, predati se drugoj osobi u celosti, taj cilj ima samo jedno ime - ljubav! Teško je danas, kada je licemerstvo na vrhuncu "demokratskog društva". Teško je jer vas svi, guraju, ćuškaju, smetate većini jer nećete da živite tuđe živote i izlazite iz "društveno-moralnih normi"; mada je ovo licemerni dvostruki aršin i više bi odgovaralo "društveno-oralni", jer je kod nas odavno moral jeste oral! Sad se pitam:"Zašto su žene (ne)sposobne a muškarci sposobni"?! Dovoljno je pogledati reklame, na bilo kom kanalu i shvatiti da vređaju inteligenciju svake obrazovane i kulturne osobe, jer su žene u njima strašno diskriminisane i to u svakom pogledu. Postoje i dame, koje su prepametne, hrabre, svojim izjavama javnost im često dodeljuje komplimente, ili su anđeli ili su veštice!!!!! Ovim komplimentima najčešće debelo kumuju mediji, nek im je na "čast", stvarajući iskrivljenu sliku svih dama, koje se bore za ljudska prava i dostojanstven život, kako pojedinaca tako i ugroženih grupa. Sve se ovo dešava u Srbiji, ne u nekoj v........., mada nismo daleko od nje!!! Na kraju, za sebe znam odgovor, ugrožavam sve kojima smeta moja jezičina i životni stav - živi i pusti druge da žive. Zar je to tako teško naučiti, zapamtiti i živeti u skladu sa sobom i drugima. Svi počinjemo prvi udisaj sa istog mesta i svi kad dođe vreme idemo na isto mesto. Ono što nas razlikuje i pravi razlike je sredina, to je pravo na izbor kako ćemo da živimo. Naravno nisam mislila na te razlike, ali kad bolje razmislim sve se dobro uklopilo, zašto da ne, te razlike su vrlo bitne i jednima i drugima, zato živele razlike!!!!!!!!!!!!!       

Piše: Tatjana Verle      

Нема коментара:

Постави коментар