уторак, 20. септембар 2011.

Borim se svim silama protiv maski


"Humanost se sastoji u tome da nikada neki čovek ne bude žrtvovan za cilj."  Albert Švajcer


Ne zavarava me maska na Tvom licu, možda i hiljade maski koje nosiš zbog (ne)ljudi, jer su Ti nametnute... I, dobro znam da se plašiš skinuti maske, jer su Te isuviše povređivali a nijedna maska nisi Ti... Pretvaraš se da si hrabra, smela, odvažna, raspoložena... da, Tvoj život je "med i mleko", i sve je u "savršenom skladu"... Samo znam da nije tako i da je to sve daleko od istine... istine koja Tebe tako razbija i boli. Želiš da Ti samouverenost bude ime a moje ime je ljubav... važno je da Ti to znaš... Želiš da kontrolišeš sve u životu, ali to retko kome uspeva... tako je to kada zbog (ne)ljudi nametneš samoj sebi drugačija razmišljanja i predrasude, jer su te koristili, varali, lagali, vređali... onda na scenu stupaju maske... te iste maske, koje većina ljudi nosi na sebi i zbog toga trpi razbijajuće bolove i neshvaćenost... da, Ti si jedna od njih i to je trenutno tvoj krst koji nosiš na svojim nejakim plećima. Nisu samo maske problem... Problem su i zidovi koje si sazidala i pokušavaš u kuli na vrhu utvrđenja naći "mir i stabilnost"... sravniću sve zidove sa zemljom i spustiti da pogledaš u Suncem obasjano nebo... znam da voliš kišu, jer tada plačeš i gorko-slane suze se tada mešaju sa kapima kiše i zavaraju Te da se to ne vidi... znam da u Tebi nema spokoja i da si uplašena košuta od svih i svega... sve znam i nije mi potrebno da Te pogledam u oči, ali želim, i želim da te nežnim i toplim zagrljajem zaštitim od svih i svega... nisam toliko moćna, ali moja ljubav je premoćna i ona će pobediti sve i svakoga. To samo nas dve znamo i tada će nestati svi strahovi, samoća i tuga... a, Tvoju tugu više ne mogu da podnesem i zadnjim atomima snage se borim za Tebe.


"Sloboda je nezavisnost, sreća je nezavisnost od hiljadu sitnih stvari."  Isidora Sekulić


Znam, da Te hvata panika, ako će Ti biti lakše mene hvata strah... strah da ću Te izgubiti, zbog Tvojih strahova i predrasuda... zbog drugih, zbog svih što su nečasno učestvovali u kreiranju takve kakva si sada... bojim se... bojim jer sam samo čovek od krvi i mesa a ništa mi nije potrebno sem Tebe. Ponašam se lucidno i nonšalatno i sve što radim, radim zbog Tebe, zbog nas dve... i, rušiću sve zidove ovog sveta zbog Tebe, jer Ti si moja sofisticirana preosetljiva duša i sve razumem i sve shvatam... Ti si moja jedina nada, Ti si moja jedina ljubav, Ti si moja jedina želja i ništa mi više nije važno sem Tebe i da Ti budeš srećna i da Ti život bude ispunjen ljubavlju... makar to ne bila moja ljubav, već neka sasvim druga... ali zidine ću sravniti sa zemljom za sva vremena i Ti više nećeš biti zatočena u sopstvenim željama i samoj sebi... Ti ćeš biti slobodna, jer zaslužuješ svu sreću, ljubav, nežnost, razumevanje i pažnju, ovog na "momente nemilosrdnog", a tako kratkog života... U Tvom životu samo može da sledi ljubav, koja je zaista prava i svesna svoje jačine i ozbiljnosti... Ljubav nije igra, ljubav je najozbiljnija i najlepša stvar na svetu... Ljubav koja se neće plašiti da voli i da daje... Ljubav u kojoj niko neće izgubiti sebe... Ljubav koja neće postavljati kompromise... Ljubav koja je samo ljubav i ništa ne sme tražiti i zahtevati, da... to je ljubav, razmahnutih krila koja lebde u vazduhu u svojoj punoj slobodi...


"Samo je jedan delić svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami."  Nepoznati autor


Postaješ pravi majstor u pretvaranju i pričanju... možeš satima pričati ali ništa nećeš reći. Samo zaboravila si da to ponašanje i priče Tvoje, više ne mogu da me zavaraju... moje strpljenje i odlučnost i bez ljubavi će pobediti... samo se pitam sem srušenih zidova koga još proglasiti pobednikom?! Tebe, mene ili ćemo to biti nas dve... dovoljno sam smirena da mogu sve kontrolisati, sem previše ljubavi koju osećam i samo Tebi dajem ispruženih ruku, ali i teškog bremena cele situacije u kojoj mogu i sve izgubiti... A, Ti si mi sve i zatvorila sam krug hrabro i celu sebe smestila, bez straha da ću izgubiti i delić sebe, ali u taj krug više niko ne može ući jer volim samo Tebe... Samo za Tebe sledi ljubav, jer to je jedino što te može ohrabriti da pobediš samu sebe... da shvatiš koliko vrediš, da shvatiš koliko si jedinstveno prelepa, da shvatiš koliko Ti je duša prekrasna i predobra... Slušam i kada ćutiš, jer Tvoje ćutanje odzvanja bolom i samoćom... Slušam Te i kada se sama sa sobom boriš i ćutim jer neću još više da Te zbunim i uplašim... Shvatam, da sam Ti potrebna ali da to ne možeš da izgovoriš, znam i da me voliš, ali Te nešto koči da to kažeš ili pokažeš... na sve sam spremna a ništa od Tebe nikada neću tražiti, važno je znati voleti i pomoći... nikada nisam ni tražila da me neko voli, ali osećam kao što svaki čovek oseća da bih volela da me neko voli... samo taj neko možeš biti samo Ti... I, znam da smo jedna drugoj važne, najbitnije, sve Ti to dobro znaš i osećaš... i, znam da ćeš opet drhtati i cvileti kad budeš ovo čitala... ali Ti znaš, da sada samo mogu da pišem i da se svim silama trudim da prvo srušim utvrđenje a onda kada dotaknem vrh ledenog brega, trebaće mi sva hrabrost i snaga ovog sveta... Odavno sam odlučila da Te oslobodim i pružim sve... najvažnije je da Te oslobodim a tvoje pravo je da biraš jer samo slobodni i mogu birati kako će živeti svoj život... i, shvatam koliko ću tada biti bespomoćna... jer bespomoćni su uvek u pravu a to je najteže dokazati, ali bitno je da samo Ti budeš dobro, najbitnije...



"Nije važno što ne činimo dobro, važno je da ne činimo zlo."  Meša Selimović


Piše: Tanja Verle